Bratska pomoć

hrvatskoAko su ovdašnji Hrvati najveći kupci robe iz RH, bilo bi logično da tamošnja poduzeća ovdje svoja predstavništva otvaraju među onima koji te proizvode kupuju. Začudo, većina tvrtki iz RH svoja je predstavništva otvorila među onima koji preziru najprije samu hrvatsku državu, a onda i sve njezino.

 

Često možemo čuti kako se novcem sve kupiti može. Slijedom takva razmišljanja velik broj ljudi novac smatra najvažnijom stvari u životu. Da se dokopaju novca, neki su spremni ukrasti, slagati, prevariti pa i ubiti onoga tko im se nade kao prepreka do cilja. Vlasnici poduzeća često ne biraju sredstva kako bi došli do što većega profita. Pritom često zakidaju radnike koji su najvrjednija poluga njihove tvrtke. Tako zarađen novac nerijetko troše kao raskalašena djeca. Upravo nam takvi ljudi serviraju priče o tomu kako novac nema dušu, kako novac ne poznaje nacije i granice, te da ga treba ulagati tamo gdje će se bolje oploditi.

Svojedobno je Republika Hrvatska na sebe preuzela obvezu pomagati Hrvatima s ovu stranu granice. U prijašnja vremena ta se pomoć očitovala na razne načine, a medijski je najviše praćena godišnja višemilijunska uplata za razne zdravstvene, kulturne i druge ustanove Hrvata u BiH. Dakako, ta vrsta pomoći nije zanemariva, jer su se tako pripomogle mnoge manje ili veće institucije ovdašnjih Hrvata. Oni koji su s obje strane granice nerado gledali na ovu pomoć nerijetko su prigovarali kako “siromašna” Hrvatska rasipa novac po bespućima “susjedne države”. U isto vrijeme zaboravljaju i namjerno previđaju da su upravo Hrvati u BiH najveći potrošači proizvoda iz RH. Ovdje smo došli do glavnoga naglaska ovoga osvrta. Naime, ako su ovdašnji Hrvati najveći kupci robe iz RH, bilo bi logično da tamošnja poduzeća ovdje svoja predstavništva otvaraju medu onima koji te proizvode kupuju. Začudo, većina tvrtki iz RH svoja je predstavništva otvorila medu onima koji preziru najprije samu hrvatsku državu, a onda i sve njezino. Očito su se vodili mišlju: Naši svakako ostaju naši i oni će kupovati naše proizvode, a predstavništva ćemo otvoriti kod onih drugih ili onih trećih ne bismo li još ponešto “ušićarili”. Budući da su dotična predstavništva otvorena u sredinama gdje živi veoma mali postotak Hrvata, direktori tih predstavništava, ali i ostali zaposlenici uglavnom su “oni drugi” ili “oni treći”. Zar se na taj način ostvaruje “bratska pomoć” Hrvatima s ovu stranu granice? Jasno, sad će se i ovdje upotrijebiti doskočica kako novac ne poznaje nacionalnosti. Ni kao zajednica ovdašnjih Hrvata, ni kao pojedinci na ovo ne možemo utjecati, ali zbog toga moramo izraziti duboko žaljenje.

Možda još više od toga financijsko-materijalnoga pitanja i problema zapošljavanja “onih drugih” i “onih trećih” ovdašnje Hrvate vrijeđa i boli način komuniciranja tih predstavništava s potrošačima proizvoda iz RH. Naime, Hrvati u BiH kupuju “kafu”, “so”, te “hiljade” i “milione” drugih proizvoda iz RH. Ako pogledate na račun koji ste platili, veoma često ćete uočiti neki jezik kojim ne govorite ni vi, niti se taj jezik govori u zemlji podrijetla toga proizvoda, tj. u RH. Ista je stvar s medijskim propagiranjem tih proizvoda. Kad upitate nekoga zaposlenika iz te tvrtke kako je moguće da nam se ti proizvodi oglašavaju na nekom tuđem jeziku, dobit ćete odgovor da oni ne mogu utjecati na to jer se sjedište marketinga nalazi “negdje tamo”. Strahovito nas pogađa ovo jezično pitanje. Mnogi će na ovo možda odmahnuti rukom. Ovo ih pitanje gotovo i ne zanima. Reći će da se bavimo banalnim stvarima, a bit svega jest posao, zarada, probitak i razvitak. Mi se ponovno pitamo čiji posao, čija zarada, probitak i razvitak? Jedna od najvažnijih karika identiteta jednoga naroda i svakoga njegova pojedinca jest upravo jezik koji je u zadnje vrijeme često predmet izrugivanja. Hrvatski je narod tijekom povijesti, unatoč raznim pokušajima odnarođivanja i zatiranja hrvatskoga jezika uspio očuvati svoje jezično blago. U novije vrijeme ova važna spona hrvatskoga identiteta veoma je ugrožena s mnogih strana. Ta je ugrozba na poseban način izražena među Hrvatim u BiH. Upravo zato očekujemo od svih institucija iz RH, pa i od tamošnjih tvrtki da nam pomognu očuvati jezični i narodni identitet, jer će nam to biti najveća pomoć.

dr. Božo Goluža | CnaK

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s