Vjera bez čuda [duhovna misao]

misao-danaŠto je potrebno da nekom povjerujem? Što je potrebno da Bogu povjerujem? Mnogima je potreban znak kojim se potvrđuje svjedočenje. Kad nas stisnu bolesti, nesreće, zavlada nesigurnost, čudo je najpoželjnije rješenje stvorenih nedoumica. Zato je danas zanimljivo posjetiti određena svetišta, duhovne seminare, susrete… na tim mjestima se očekuje čudo. Koje nas čudo može zadovoljiti?

Jedan se mladić u ratne dane uputio u marijansko svetište pomoliti, ispovjediti. Želio je, usprkos mnogim upozorenjima na nesigurnost posjeta, doći i rasteretiti svoju dušu, zaiskati milost za novi početak. Čuo je zabrinjavajuće informacije da neprijateljski vojnici najavljuju uništenje tog mjesta molitve, a i majka ga je molila da otkaže hodočašće. No, mladić je bio uporan u svojoj nakani.

Došavši u svetište, nakon kratke molitve, stao je u red pokornika pred ispovjedaonicom. Na vanjskom oltaru slavila se sveta misa. Slušajući propovijed svećenika pripremao se za sakramentalni susret s Gospodinom u ispovjedaonici. Odlučio je temeljito očistiti dušu. Imao je milost i radost ispovjediti se kod strpljivog ispovjednika i dobio je dobre savjete za život.

Kada je izašao iz ispovjedaonice, slavio se središnji dio mise, kada u svećenikovim rukama kruh postaje tijelo, a vino krv Kristova. Spontano je kleknuo i poklonio se euharistijskom Kristu. Zvuk zvonca poremetila je iznenadna buka koja je dopirala iza brda. Na neugodno iznenađenje prisutnih ta buka je dopirala od leta dva helikoptera neprijateljske vojske koji su se obrušili nad svetište.

Sekunde su se pretvarale u vječnost. Ako je postojao onaj film da se u sekundi u mislima svakoga odmota čitav život – sada je to postala stvarnost. Nesigurnost je od toga trenutka čudom nestala, ostao je mir i radost. Mladić je pomislio: ‘Gospodine, ako sad trebam poginuti, drago mi je da mogu čist pred lice Tvoje!’ Helikopteri su preletjeli tek demonstrirajući svoju vatrenu silu, ali bez smrtonosnih akcija.

I gdje je ovdje čudo? Za nekog je čudo da je Bog spriječio moguće krvoproliće. Za mladića je čudo bilo i ostalo da mu je Bog dao milost i radost da potencijalnoj smrtoj opasnosti pogleda u oči bez straha. Jako je lijepo opjevao sv. Franjo: Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.

Vjera nam pomaže gledati svijet i Boga drugačijim pogledom. Tada nam čudo, direktni zahvat Božji, biva i malena, neznatna, ali ipak važna činjenica. Nismo sami, Bog je uvijek s nama i u životnim situacijama daruje nam mir i stabilnost. Odgovor na pitanje: zašto vjerujem? – može biti širi pojam nego što ga inače doživljavamo. Vjera nam širi poglede i donosi stabilnost.

fra Josip Repeša | Grabovnik.info

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s