Fra Petar Ljubičić: Zašto je obitelj zapala u krizu…?

God. (2003.) donijele su jedne američke novine ovu istinitu krvavu priču.

Fra Petar Ljubičić: Zašto je obitelj zapala u krizu...?

Obitelj, koja je živjela bez vjere i Boga nikada nije svome djetetu o Isusu govorila. Djetetu je bilo pet godina kad su se roditelji jedne večeri posvađali. Otac ubija majku, pa onda sebe. Sve je to dijete vidjelo svojim očima. Jedna pobožna katolička obitelj je prihvatila i posvojila malu Katrin. Majka je bila vrlo pobožna i osvjedočena vjernica i vodila ju je sa sobom u crkvu i pomagala joj kako bi upoznala Isusa. Učiteljicu je zamolila da bude s Katrin strpljiva, jer ona još nije ništa čula o Isusu. Jednoga dana na satu vjeronauka učiteljica je pokazala sliku milosrdnoga Isusa djeci i pitala: „Tko zna od vas, tko je ovaj na slici?” Katrin podiže ruku i reče: „Ja! To je čovjek koji je mene držao one noći kad su moji roditelji umrli!“ To govori djevojčica koja nikada nije ništa čula o Isusu.

U prvu nedjelju iza Božića slavimo blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Prikladno je slaviti Svetu obitelj u božićno vrijeme. Božić je upravo obiteljski blagdan. Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja. Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje. Potrebno je da se prihvatimo uzajamno i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima. Tko to može i tako čini, taj ostvaruje poruku Božića. Tako nam Božić pomaže da bolje shvatimo obitelj… Božić nam daje snagu da u obiteljima jedni druge prihvaćamo jer je i nas Bog prihvatio u Kristu. Obitelj nas uči da se međusobno prihvaćamo, da upoznamo zakon života i da se stavimo na raspolaganje jedni drugima…

Obiteljski život očitovanje je Božjeg života. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe i posvemašnja dobrota. Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života – prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Najvažnije u čovjeku gradilo se, gradi se i uvijek će se graditi u obitelji. Najdublje radosti i najteže žalosti pruža nam život u obitelji. U obitelji se živi dubina našega života. Jednostavno, bez obitelji, bez obiteljskoga ozračja, nezamisliv je istinski pravi ljudski život. Bog nas susreće u obiteljskom životu.

Bog – neizmjerna ljubav – zamislio je kao mali kutak raja u ovoj suznoj dolini. Sam Bog se utjelovio – postao čovjekom u nazaretskoj obitelji. Došao je k nama da bi ovu zemlju pretvorio u raj, a sve ljude u jednu veliku Božju obitelj. Zato smo u Isusu svi braća i sestre, djeca nebeskoga Oca. Obitelj je svetište i ognjište ljubavi. Moramo je čuvati. Kriza koja je zahvatila sva područja života, posebice je zahvatila obitelj. Tako kažemo da se za obitelj došla teška i sudbonosna vremena. Obitelj je toliko uzdrmana i ugrožena da joj je teško naći lijeka. Svaka se četvrta, treća, gotovo već i druga obitelj raspada.

Sve je manje ljubavi i sreće, vjernosti i radosti. Obitelj sve više razara i uništava nevjera i razvrat, rastave i pobačaji. Mnoga djeca su ovisna o drogi, alkoholu i drugim porocima. Novine, razna piskarala, pornografski časopisi, TV uvelike uzrokuju propadanje obitelji i ubijaju obiteljsko ozračje i duh.

Pitamo se zašto je brak postao nešto potrošačko „Muž i žena nisu više drage osobe, dva nerastavljiva dijela jednoga tijela, nego roba koja se kupuje i prodaje, uzima i baca, mijenja i iskorištava” (dr. Ivo Bagarić).

Slušamo svaki dan kako se jedni drugima tužimo: obitelji su postale nesretne, bolesne, ranjene, u krizi su i raspadaju se. Nitko nikoga ne sluša, još manje poštuje. Svatko misli da je on najpametniji. Roditelji za sve optužuju djecu, djeca se stalno tuže na roditelje. Stariji i mlađi se nikako ne razumiju, stalno su u „hladnom ratu”. Time se ništa ne rješava. Naprotiv problem postaje još veći i teži.

Zašto je obitelj zapala u krizu i zašto je došla ta opaka bolest? Zato što su obitelji izgubile Isusa Krista. On je temelj i oslonac svake obitelji. Nestalo je Duha Božjega, spremnosti na žrtvu, samoodricanja. Vjera je oslabila i kod nekih potpuno iščezla. Molitva se ugasila. Crkva je Kristova zabrinuta za obitelj i zove nas da se vratimo Bogu. Tajna obiteljske sreće stoji u poštivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evanđelje i njegov Duh. Posvetimo se preko Bezgrješnoga Srca Marijina Isusovu Srcu!
Nemojte misliti da je sreća u obitelji i budućnost djece osigurana tamo gdje u kuću ulazi dosta novaca, pa bile to kune, marke, dolari. Ne mislite da je sreća u obitelji osigurana time što je u kuću unesen novi namještaj. Sve to može biti dobro i korisno, ali nije dovoljno da te zaštiti od nesloge i jada.

Svi znamo za jednu obitelj koja nije takorekuć ništa imala, živjela je u siromaštvu, ali veće sreće, zadovoljstva, mira i sloge nije se nikada našlo na ovoj zemlji. Bila je to obitelj koju danas slavimo: Sv. obitelj. Ponekad su djeca, teret, žrtva, patnja, ali i životna sreća. Doista su sreća na zemlji i ona će biti vratar koji će otvoriti nebo i put k vječnoj sreći ako ih se prima iz Božje ruke i od-goja ih se za Boga. Sav novac koji se stječe na zemlji, sva djela koja se stvaraju, sve kuće koje se grade, sve što se u kuće unosi i nabavlja sve će to vrijeme odnijeti, ali ono što će nas neprestano činiti sretnim i zadovoljnima jest međusobna sloga i valjano odgojena djeca. Ako ovoga nema, sve drugo ne vrijedi ništa.

I mladi su pozvani ljubiti i poštivati svoje starije. Biti uvijek ljubazan s njima. Razgovarati s njima, pozorno ih slušati, što govore, makar je to stoputa ista stvar koju slušamo. Biti im stalno zahvalan, znati prijeći preko njihovih slabosti, nesavršenosti i nespretnosti. Potrebno čuvati se da ih ne ponizimo. Korisno je poslušati njihove savjete i ne prezirati njihovo iskustvo. Isplati se brinuti se za njih i njegovati ih kad su bolesni. To su oni zaslužili. Hvale vrijed-no je pomagati im uvijek kad god je to potrebno. Ako su daleko, trebalo bi ih pohoditi, javiti im se kartom i pismima! Imati malo vremena za njih…

Neka zajednička molitva u obitelji bude ona Božja kišica koja će gasiti nezadovoljstvo, neslogu… Sveta Obitelj nas uči da je sreća u duhovnom bogatstvu… Jedni druge spašavajmo, čuvajmo i popravljajmo… Učinimo jedni drugima život ljepšim, lakšim sretnijim… Dobro je upitati se: Što ću učiniti da mojoj obitelji bude sa mnom lakši život?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s