Važnost Uskrsnuća

Ivan zvan ‘zlatna usta’ (to jest Zlatousti) – drugi kršćanin iz četvrtog stoljeća – živio je kao pustinjak prije nego što je postao biskup Carigrada. U propovijedi za Uskrsnu nedjelju Ivan govori o središnjem rolu uskrsnuća u našoj vjeri te o radosti koja nije rezervirana samo za nekolicinu osoba – samo za dobre.

Ivan Zlatousti piše: ‘Svatko tko živi iz vjere i ljubi Boga, neka osjeća radost današnjeg uskrsnog blagdana! Svaki pravedni sluga neka sudjeluje u radosti svoga Gospodina! Tko je strogo postio, sada dobiva svoju naknadu! Također i onaj tko je bio uključen od samog početka, neka se sada nagradi! Tko je bio angažiran tek nakon trećeg sata, neka proslavi pun zahvalnosti! Tko je došao nakon šestog sata, neka bude bez sumnje, neće dobiti ništa manje od ostalih! Svatko tko je čekao sve do devetog sata, neka dolazi bez oklijevanja. A tko se pridružio tek u posljednjem satu, neka se ne srami što da je radio samo tako kratko!’ Ivan Zlatousti se ovdje poziva na Isusovu prispodobu, govoreći na provokativan način o tome da nije odlučujuć naš učinak, broj odrađenih sati. Nije li to socijalni dinamit, poziv na ljenčarenje?

Ivan dalje piše: ”Gospodin je velikodušan i prihvaća zadnjega jednako kao i prvoga. On jednako daje odmor ovome koji je došao u posljednji sat, kao i onome koji je surađivao od početka. Baš kao što je liječio prvoga, on će se smilovati i posljednjemu. I posljednjemu daje ono što je odobrio prvome. Za njega namjera vrijedi jednako kao dovršeno djelo. Sada svi uđite u radost Gospodina našega (…), bilo da pripadate prvima ili zadnjima; plešite jedni s drugima, bogati i siromašni; počastite se ovaj dan, bilo da ste bili prisebni ili bezbrižni; radujte se danas, bilo da ste postili ili ne! Neka se nitko ne žali zbog svog siromaštva, jer kraljevstvo je otvoreno svima. Nitko ne treba oplakivati svoje grijehe, jer je oprost danas uskrsnuo iz groba. (…) Krist se spustio kao zatvorenik u carstvo mrtvih, ali ga je svladao i pobijedio.”

Tako piše Ivan Zlatousti. Ovim riječima priopćava stvarnost naše vjere koja je u Novom Zavjetu spominjana vrlo diskretno, iako je ispovijedamo svake nedjelje u Vjerovanju. Ta je stvarnost vrlo zorno prikazana na drevnoj ikoni: već u Kristovoj smrti na križu, njegovo je uskrsnuće počelo. Međutim, uskrsnuće ne znači nestati gore te se izmaknuti iz stvarnosti našega zemaljskog života ili zaboraviti ljude i ostaviti ih sâme. Uskrsnuće također ne znači konačno nagraditi dobre ljude kako bi se ponovo uspostavila ljudska pravda.

Uskrsnuće prije svega znači spustiti se! Na spomenutoj ikoni Krist nosi nešto što nalikuje na krilo, tako da ga se može zamijeniti s anđelom. No, ovo ‘krilo’ nije ništa drugo nego komad haljine koji leprša prema gore, pokazujući kako se Uskrsli Krist brzo i energično spušta dolje, do mjesta gdje se nalaze svi oni koji nisu njega, Krista, upoznali u svojem životu na zemlji.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s