Kićenje bora – religiozni čin ili poganski običaj?

Gotovo je nezamisliva proslava Božića bez lijepo ukrašenih zelenih borova. Nema doma u kojemu ovih blagdanskih dana neće biti na važnom mjestu postavljen lijepo ukrašeni bor. I ne samo u domovima gdje stanuju ljudi, nego je praksa raširena i na crkve i katedrale, trgove, izloge dućana i sve druge prostore gdje se okupljaju ljudi.

Foto: Shutterstock.com

Skoro da je to okićeno zimzeleno stablo postalo predmetom obožavanja. Najčešće se postavlja uz jaslice, ili neku sliku koja prikazuje rođenje Djeteta Isusa. Odakle poveznica blagdana Božića i okićenog bora?

Prije svega, Spasiteljevo utjelovljenje i okićeni bor nemaju nikakvih dodirnih točaka. Veza je nastala tek u novijim stoljećima kršćanstva, a preuzeta je iz drugih, nekršćanskih, kultura.

Taj, uobičajeni zimski prizor, zabijeljenog bora, koji je sam po sebi ukras, osobito je bio prisutan u starih germanskih plemena kod kojih se on pojavljuje kao sveti predmet i simbol. Običaj je bio povezan sa zimskim solsticijem (oko 21. prosinca) koji su smatrali danom ponovnog rođenja boga Sunca.

Ukrašavanje stabala kasnije je postao jedan od kršćanskih običaja, i to nakon što je Crkva 25. prosinca odredila kao dan Kristova rođenja, time zamijenivši pogansku proslavu solsticija. Također, prema crkvenim zapisima, sveti Bonifacije pokušao je germanskim plemenima kršćanstvo predstaviti objašnjavajući nauk o Presvetom Trojstvu koristeći sortu sjeverne bijele jele zbog njezina naizgled trokutastog oblika.

Početke običaja kićenja bora moguće je pratiti upravo preko germanskih naroda, od 16. stoljeća pa nadalje. Svakako, običaji kićenja bora u kršćanstvu se pojavljuju ponajprije u protestantskim zemljama, što je u katoličkom svijetu dočekano s rezervom. Početkom 19. stoljeća običaj se raširio u sve dijelove svijeta i ubrzo je postao općeprihvatljivim znakom Božića u svim slojevima društva.

I u Hrvatskoj se u to vrijeme, sredinom 19. stoljeća, pojavljuje ovaj, već rašireni običaj kićenja bora, na što je osobito utjecala njemačka tradicija te tadašnji prostorno-politički odnosi. Ipak, kod nas je ovaj običaj također postojao iz davnine, ali u drugom obliku, po drvetu Badnjak.

Rezultat suvremene komercijalizacije Božića jest i postavljanje božićnih ukrasa i okićenih borova mnogo ranije nego što je to uobičajeno. Postavljaju se posvuda, i prirodna i umjetna drvca, u raznim oblicima i s bezbrojnim vrstama nakita. Sve bliješti, treperi i titra.

Na koncu ostaje da odgovorimo na pitanje je li kićenje bora religiozni čin ili poganski običaj? Čini se da na to pitanje najbolje odgovara činjenica kako su u svemu tome i opet svoj interes pronašli upravo golemi trgovački lanci, jer je prava ekspanzija božićnih ukrasa i kričarija nadošla upravo s njihovom pojavom. Pa zbog toga; kako je ovaj običaj iz poganstva došao, tako se prema istome i vraća.

Nije ni čudo da brojni biskupi i teolozi već naveliko kritiziraju postavljanje borova u katedrale i crkve. Ili, ako se već “mora”, neka se to čini diskretno i s osjećajem za sveto. Bor u božićno vrijeme ne smije odvlačiti pažnju u crkvi, ni svojim kičastim dekorom jeftinih kineskih kuglica srebrne i zlatne boje, niti neukusnim treperavim lampicama od deset kuna.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s