Duhovna misao

JUTARNJA MOLITVA

misao-danaGospodine hvala Ti što nam progovaraš po riječima evanđelja. Upravo dana slušamo: ‘Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.’ Gospodine jasno nam je da smo mi vinogradari a Ti vlasnik vinograda. Još možemo razumjeti zašto ograda pa i kula ali tijesak nam ne ide u glavu. Molimo Te daj da shvatimo sve nevolje i neugodnosti, sve što nas tlači u je tu da donesemo dobar urod Tebi, Amen! Od srca

OD EGOIZMA DO PRIJATELJSTVA

misao-danaSvjedoci smo mnogih podjela, trvenja, zakrvavljenih inzistiranja na vlastitim ‘pravima i slobodama’, huškačkih poklika, politički dirigiranim suprotstavljanja na ‘mi’ i ‘oni’, ‘naši’ i ‘vaši’, ćirilica-latinica… Svjedoci smo strašnih tragedija i nepopustljivih zakonodavstava što smo mogli vidjeti na primjeru pogibije stotina ljudi kraj Lampeduze, premda je bilo načina da se intervenira i da se prihvati nekoliko stotina izbjeglica…

Svakodnevno zbrajanje desetina mrtvih od bombaških napada, samoubilačke i terorističke akcije na trgovima, ulicama i po robnim kućama, razbojstva i pljačke banaka i draguljarnica, obiteljske tragedije i susjedska ubijanja – to je taj naš svijet, ako ga gledamo bez paučine u očima. Kako smo došli do toga da u ovome svijetu – u kojem bismo bili pozvani na divljenje i uživanje u darovima ovoga čudesnog univerzuma – mi naprosto krvarimo, plašimo se i strepimo od sljedećeg dana?

Razloga ima više i pogrešno bi bilo svako pojednostavljivanje, no nećemo pogriješiti ako kao jedan od glavnih uzroka mnogih tragedija označimo egoizam. Egoizam u središte svijeta pa i svemira postavlja svoj veliki JA. Proglašavajući sebe kriterijem, mjerom i vrijednošću svih vrednota, ego se ne ustručava od suprotstavljanja i potčinjavanja, od sofisticiranih birokratskih i bankarskih propisa sve do sile oružja.

Egoizam, izrastao iz nezasitnosti bića da bude i ima više od onoga što jest i što ima, udaljen od svoga božanskog izvora – postaje zatorna prijetnja i uzrok mnogih nesreća, a postaje i širok put do bezboštva. Mnogo je patnje nastalo na razvalinama kako osobnih, tako i kolektivnih egoizama. Spremni na podčinjavanje i podjarmljivanje egoizmi gotovo redovito u drugima vide opasnost, polje nadmetanja i iživljavanja.

Egoizmi su pogrešno osamostaljeni oblici ljubavi prema samima sebi i usamljen su krik za blizinama – bez stvarnog i zadovoljavajućeg odjeka. Budući da su pogrešan i uzaludan vapaj za ljubavlju, koju neće nikada imati u zadovoljavajućim količinama, egoizmi se vrte u krugu obmana i nesreća. Siguran im je pokazatelj pohlepa. Većina tzv. glamura i štofa iz emisija poput Red carpeta vrišti i zjapi od nagomilanih praznina napuhanih egoizama. Nije se lako oduprijeti vrištećoj reklami takvih ponuda. Međusobno suprotstavljeni, egoizmi postaju stvarna prijetnja miru i sreći pojedinaca i naroda.

Za razliku od toga, istinska se duhovnost sva predala kroćenju ega i odgoju onih prohtjeva koji bi se htjeli izdići nad drugima. A to i nije baš neka preporuka. Posebno ne mladima i neiskusnima. Za to valja krvavo raditi na sebi. Valja se probijati gudurama bića, kršiti ego i odolijevati njegovim zamkama. Valja se, konačno, izučiti mudrosti i važnosti istinskoga i sretnog suživota s drugima.

Kršćanska duhovnost u tom pogledu govori o barem jednakom ako ne i većem poštivanju drugoga i drukčijega. Sv. Pavao će reći kako jedni druge trebamo ‘pretjecati’ poštovanjem, a Isus je mjeru vlastite veličine izjednačio s mjerom služenja. Umjesto podčinjavanja i ugnjetavanja, umjesto ostvarivanja vlastitih ‘prava’ i prava zajednica i država, kršćanin će se radije zauzeti za pravo drugoga, posebno slaboga i obespravljenoga.

U moru velikih i napetih osobnih i društvenih suprotstavljanja, evo jednoga iskustva istinskoga vjernika, graditelja mira i dijaloga – nekadašnjeg carigradskog ekumenskog patrijarha Atenagore: ‘Vidio sam ljude kako trpe. Svima je potrebna ljubav. Ako su zli, to je možda zato što nisu susreli pravu ljubav, onu koja se ne razlijeva u praznim riječima, nego zrači svjetlošću i životom. Dobro znam da postoje moći tmine, demonske sile koje katkad opsjednu ljude i narode, ali Kristova je ljubav jača od pakla. U njegovoj ljubavi nalazimo hrabrost za ljubav prema ljudima te otkrivamo da možemo postojati samo ako budu postojali svi ljudi i svi narodi.’

Poput ovoga istinskog svjedoka i učitelja, i danas čovječanstvo treba onih koji će pokazati pravi put od terora vlastitog ega do ljubavi i prijateljstava

 LJUBAV JE…

misao-dana

Ljubav je imati otvoreno i sažalno srce za druge ljude, osobito za one koji su pogođeni bolešću, trpljenjem, glađu, siromaštvom, osamljenošću, strahom…

Ljubav je kad nevolje drugih ljudi oko mene postaju moja bol i briga. Ne pitam se i ne smijem se tada pitati jesu li ti ljudi vrijedni moje ljubavi, brige, zalaganja… Ljubav ne razmišlja o tome hoće li ti ljudi kojima je sada potrebna pomoć znati uzvratiti ljubavlju, zahvalnošću. Često i prečesto to se ne događa. Ali, unatoč svemu, ljubav je i tada postojana – prihvaća konkretne ljude takve kakvi jesu i blaži njihovu bol.

Srce zaboli kad se za pruženu pomoć i ljubav uzvraća ljutnjom, vrijeđanjem, omalovažavanjem. Prava ljubav i tada ljubi, jer zna da ljudi nisu uvijek tako vrijedni ljubavi. I neprijateljima treba oprostiti, dobrim uzvratiti za zlo, opravdati, razumjeti, biti strpljiv. Teško je to – ljudski govoreći nemoguće, ali ne i za ljubav koja je ‘velikodušna, koja ne traži svoje, ne pamti zlo, koja sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi’. (1. Kor 13)

Ljubav treba uvijek biti na strani slabih, siromašnih, odbačenih, nevoljnih…

autor: vlč. Sergije Jelenić

PRILAGODLJIVOST SVIJETU

Aktualni prijepori oko zdravstvenog odgoja, zapravo oko nekih kršćanima, ali i vjernicima drugih vjeroispovijesti, neprihvatljivih stavova i praksi vezanih uz spolni odgoj, mogu biti dobar povod za razmišljanje o tome koliko se možemo, odnosno koliko se smijemo ili ne smijemo prilagođavati ovome svijetu. Evanđelje u svome temeljnom određenju nije naviješteno nekom virtualnom svijetu već je rečeno za čovjeka i svijet. Isus je svojim učenicima jasno dao zadatak ići po čitavome svijetu i propovijedati njegovu Radosnu vijest.

autor: don Anton Šuljić

       GOSPODINE, HVALA TI!

misao-danaGospodine hvala Ti što nam progovaraš po riječima evanđelja. Upravo dana slušamo: ‘Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.’ Gospodine jasno nam je da smo mi vinogradari a Ti vlasnik vinograda. Još možemo razumjeti zašto ograda pa i kula ali tijesak nam ne ide u glavu. Molimo Te daj da shvatimo sve nevolje i neugodnosti, sve što nas tlači u je tu da donesemo dobar urod Tebi, Amen! Od srca!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s