Isus u pustinji i dolazi mu sotona da ga kuša. Isus se ne raspravlja s njime. Ne govori mu: “ja čuo, ja učio, baba mi pričala, rekli su mi, ja mislim…” ništa od toga Isus ne govori. Ono što Isus ponavlja sotoni je: “Ta, pisano je!”
Nakon što Isus kaže: “Ta, pisano je!”, sotona odlazi poražen jer nema rasprave. Pisano je i točka. A gdje je pisano? Pa u Svetom Pismu.
Ovdje je možda potrebno naglasiti kada se kaže Mojsije kako se radi o Tori ili Mojsijevom Petoknjižju, a Proroci kako se misli na proročke knjige.
Isus nam dalje kaže kako mudar čovjek gradi svoju kuću na čvrstoj stijeni, a lud gradi na pijesku. Pa, kad navale bujice i nevolja, onaj mudar koji je sagradio kuću na čvrstom temelju nema brige. Dok onaj lud čovjek ostade bez kuće jer su mu temelji na pijesku.
Evo još nešto… Isus u pustinji i dolazi mu sotona da ga kuša. Isus se ne raspravlja s njime. Ne govori mu: “ja čuo, ja učio, baba mi pričala, rekli su mi, ja mislim…” ništa od toga Isus ne govori. Ono što Isus ponavlja sotoni je: “Ta, pisano je!”
Nakon što Isus kaže: “Ta, pisano je!”, sotona odlazi poražen jer nema rasprave. Pisano je i točka. A gdje je pisano? Pa u Svetom Pismu.
I sad se ja razmišljam, što bi sotona učinio nakon takvog poraza. Vjerojatno bi gruntao i gruntao što sljedeći puta kada mu netko kaže: “Ta, pisano je!”
Tada mu je vjerojatno došla genijalna ideja… sljedeći puta kada mu netko kaže “pisano je” on će odgovoriti kako se Biblija dopisivala kroz stoljeća, kako ne znamo tko je pisao. Te kako je to simbolika. Te ne može se to tako tumačiti. Smijat će se i rugati riječima: “Zar ti stvarno to vjeruješ da je bilo tako?”
Uglavnom, sve će učiniti da poljuja povjerenje u Božju Riječ i da krene u raspravu. A tu je on gazda. Nema rasprave s njime jer će pobijediti. No, ne zna što će s onima koji čvrsto ustraju u riječima: “Ta, pisano je!”
Ako je moja vjera na čvrstim temeljima onda nema veze koja poplava naiđe jer mojoj kući ne može ništa. A koji su to temelji? Isus kaže kako su to Mojsije i Proroci.
Je li zna tko gdje je najveći udar na Sveto Pismo? Pa, na Mojsija i Proroke. Papinsko Biblijsko Povjerenstvo, dok je imalo snagu naučavanja Katolilčke Crkve i čije su odluke obvezivale svakog katoličkog vjernika, 1906. godine izjavilo je kako je Mojsije pisac prvih pet knjiga Svetoga Pisma. Suprotno toj odluci u zadnjih nekoliko desetljeća javljaju se neki koji naučavaju kako Mojsije nije autor. Isto se događa i s Prorocima, pa se neki dovijaju raznim mudrolijama kako bi negirali autorstvo pojedinog proroka. Za vašu informaciju, odluka Papinskog Biblijskog Povjerenstva iz 1906. godine nikada nije povučena, tako da katolik mora i treba vjerovati onome što piše u Mojsiju i Prorocima. Temelj vjerovanja u Isusa se nalazi upravo u Mojsiju i Prorocima. Kada se ukazao apostolima Isus kaže:
“To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.” (Luka 24,44).
Ima još nešto… obično u razgovoru pitam ljude koji se izjašnjavaju kao katolici, zašto vjeruju u Isusa Krista? I rijetko kada dobijem neki smisleni odgovor. Uglavnom ljudi zablokiraju tada. Znaju kako vjeruju ali ne znaju zašto.
Eto i vama teme za razmišljanje: Zašto vjerujete u Isusa Krista? Zašto baš u Njega, a ne u nekog drugog? Koji je plan spasenja i zašto je Isus morao umrijeti umjesto nas? Od čega nas je otkupio? Ako ste evolucionist, imat ćete velikih problema…
Mala pomoć vam može biti ono što je Isus rekao: “Imaju Mojsija i Proroke…”… to sve pod uvjetom da vjerujete Isusu kada on sam daje autorstvo Mojsiju i Prorocima jer valjda to ne bi spomenuo da nije bitno.
I naravno, da Mu vjerujete kada kaže: “Ta, pisano je!”
